Ako je signal bežične mreže slab, prijenos informacija putem mreže može biti spor ili pak pristup nekim dijelovima mreže može biti onemogućen. Ovdje ćete pronaći rješenja nekih uobičajenih problema sa slabim bežičnim signalom.
802.11b ili 802.11g usmjerivači i pristupne točke imaju doseg od najviše 46 m u zatvorenom prostoru te 92 m na otvorenom. 802.11a usmjerivači i pristupne točke imaju doseg od najviše 15 m u zatvorenom prostoru te 30 m na otvorenom. Navedeni se dosezi odnose na optimalne uvjete bez smetnji. Provjerite je li računalo u dosegu usmjerivača ili pristupne točke te nastojte da mu bude što bliže. Ako imate prijenosno računalo, pokušajte ga premjestiti da biste odredili doseg bežičnog signala te pronašli najbolje mjesto za računalo.
Ako računalo ne možete približiti usmjerivaču ili pristupnoj točki, razmislite o kupnji i ugradnji vanjske antene za bežični mrežni prilagodnik. Većina je bežičnih mrežnih prilagodnika napravljena tako da se na njih može pričvrstiti vanjska antena koja ima bolji prijam od ugrađene antene. Da biste saznali možete li ugraditi dodatnu antenu, pročitajte informacije dobivene s bežičnim mrežnim prilagodnikom.
Ako imate mrežni hardver kompatibilan sa standardom 802.11b ili 802.11g, taj hardver koristi frekvenciju od 2,4 gigaherca (GHz). Tu frekvenciju koriste, na primjer, mikrovalne pećnice i bežični telefoni. Ako imate mrežni hardver kompatibilan sa standardom 802.11a, taj hardver koristi frekvenciju od 5 GHz. Tu frekvenciju koriste i neki bežični telefoni. Ti uređaji mogu prouzročiti smetnje između računala i mreže.
U takvim slučajeva možete pokušati sljedeće:
•
Ako su takvi uređaji u blizini računala, privremeno ih isključite ili udaljite.
•
Promijenite postavke bežičnog usmjerivača ili pristupne točke da koriste neki drugi bežični kanal ili, ako je postavka postavljena na fiksni broj kanala, postavite automatski odabir kanala. Katkad je jedan bežični kanal protočniji od drugih. U SAD-u i Kanadi možete koristiti kanale 1, 6 i 11. Upute o postavljanju kanala bežičnih signala potražite u informacijama dobivenima s pristupnom točkom ili usmjerivačem.
Bežični usmjerivači i pristupne točke mogu se postaviti da ne emitirajumrežni naziv. U tom slučaju nećete moći odrediti je li mreža u dometu (da bi se povezali s njom), osim ako se s mrežom niste povezali prethodno ili ako se ručno ne povežete pomoću naziva mreže (SSID-a). Da biste se povezali s mrežom koja ne emitira, slijedite ove korake:
1.
Da biste otvorili povezivanje s mrežom, kliknite gumb Start, a potom Poveži se sa.
2.
Kliknite Postavi vezu ili mrežu.
3.
Kliknite Ručno povezivanje s bežičnom mrežom, a zatim unesite podatke o mreži.
Mreža će biti dodana na popis mreža s kojima se ubuduće možete povezati kad je računalo u dometu.
Naziv mreže
__elbasuer__
Naziv mreže
Naziv za prepoznavanje bežičnih mreža. Termin "naziv mreže" u sustavu Windows najčešće se koristi i za SSID.
Pristupna točka
__elbasuer__
Pristupna točka
Uređaj za povezivanje bežičnih računala i ostalih bežičnih uređaja s ožičenom mrežom.
Usmjerivač
__elbasuer__
Usmjerivač
Uređaj koji šalje (usmjerava) informacije između dvije mreže (na primjer, između kućne mreže i Interneta). Usmjerivači pronalaze najbrže puteve za slanje informacija, što ubrzava mrežne veze. Usmjerivači mogu biti ožičeni ili bežični.
Emitiranje
__elbasuer__
Emitiranje
Stanje kod bežičnog umrežavanja u kojem bežični usmjerivač ili pristupna točka svakih nekoliko sekundi emitira svoj naziv mreže (SSID) da bi računala i uređaji mogli prepoznati mrežu i povezati se s njom.
Naziv mreže (SSID)
__elbasuer__
Naziv mreže (SSID)
Jedinstveni niz slova ili brojki koji identificira bežičnu mrežu. Naziv mreže neophodan je da bi se računalo ili uređaj povezali s bežičnom mrežom. SSID može imati najviše 32 znaka. Katkad se SSID-ovi nazivaju i mrežnim nazivima.